gȍvōrnica govornica1 im. ž. (G gȍvōrnicē, DL gȍvōrnici, A gȍvōrnicu, V gȍvōrnice, I gȍvōrnicōm; mn. NAV gȍvōrnice, G gȍvōrnīcā, DLI gȍvōrnicama)
1 Govornica je žena koja govori ili drži govor.
– 56-godišnja odvjetnica i političarka iznimno je dobra govornica, ali i spisateljica.
– Govornici i govornice na konferenciji bit će međunarodni stručnjaci i stručnjakinje iz zemalja koje imaju razvijenu dobru praksu rada s mladima.
Kakva je govornica? govornici i govornice; govornica ili govornik
Koordinacija: govornice i govornici; govornica ili govornik
2 Govornica je žena koja se služi kojim jezikom ili govorom, koja zna koji jezik ili govor.
– Posudila nam je glas, kao izvorna govornica čakavskog narječja, prilikom snimanja emisije za Radio Zadar.
– Diplomirana je ekonomistica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i izvorna govornica njemačkoga jezika te uz prevođenje njeni zadatci obuhvaćaju administrativne i uredske poslove, vođenje i koordinaciju prevoditeljskih timova kao i nadzor velikih prevoditeljskih projekata.
Kakva je govornica? izvorna, neizvorna
Koordinacija: govornice i govornici; govornica ili govornik
tvorba: govorn-ica
tvorenice: govorničin
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=govornica&search_type=basic
Citiraj natuknicu: