hújati hujati gl. nesvrš. (prez. jd. 3. l. hújī, mn. 3. l. hújē; aor. jd. 3. l. hȗjī; imperf. jd. 3. l. hújāše; prid. r. m. hújao, ž. hújala, s. hújalo; pril. s. hújēći)
1 Hujati znači proizvoditi huku.
– Zrak je postajao sve hladniji, vjetar je hujao i opet bio prožet gomilama duša.
– Umjesto nepreglednih krda koja su pasla po prerijama i savanama, sada je samo hujao tužni vjetar.
– U hodnicima je hujao vječiti propuh jer su umjesto vrata bile ugrađene samo rešetke.
Što huji? propuh, vjetar
SINONIM: hujiti SINONIM: hučati SINONIM: hučiti
2 pren. Hujati znači naglo prolijetati, prolijetati brzinom vjetra.
– Lopte su hujale pored vratnica Wiesea.
– Čak je i Boromir oborio glavu dok su čamci hujali pokraj njih, krhki i prolazni kao listići pod trajnom sjenom stražara Numenora.
Što huji? lopta
tvorba: huj-ati
tvorenice: hujanje, prohujati
Citiraj natuknicu: