ȉsprava isprava im. ž. (G ȉspravē, DL ȉspravi, A ȉspravu, I ȉspravōm; mn. NA ȉsprave, G ȉsprāvā, DLI ȉspravama)
Isprava je dokument kojim se što potvrđuje ili dokazuje.
– Pravilo da o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odlučuje javni bilježnik ostvaruje se samo u onom slučaju kad javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju takve isprave.
– Prema Zakonu o radu i Pravilniku o doprinosima isplatna lista predstavlja ovršnu ispravu.
Kakva je isprava? dopunska, elektronička, krivotvorena, lažna, ovjerena, ovjerovljena, službena, valjana, važeća razg., vjerodostojna; identifikacijska, javnobilježnička, knjigovodstvena, osobna, ovršna, prijevozna, putna, ratifikacijska, tabularna; glagoljska
Što se s ispravom može? dostaviti je, falsificirati je razg., izdati je, krivotvoriti je, posjedovati je, predočiti je, priložiti je, ovjeriti je, položiti je, predati je, pregledati je, pribaviti je, sastaviti je, zatražiti je
Koordinacija: spis i isprava; spis ili isprava
tvorba: isprav-a
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=isprava&search_type=basic
Citiraj natuknicu: