ȉstinit istinit prid. (G ȉstinita; odr. ȉstinitī, G ȉstinitōg(a); ž. ȉstinita, s. ȉstinito)
Istinit je koji je u skladu s istinom, koji odgovara stvarnosti i činjenicama.
– Pjesan o Rolandu iz ciklusa pjesama o Karlu Velikom, franačkom kralju, temelji se na istinitom događaju koji se dogodio 778. g., kad se Karlo Veliki vraćao s vojskom iz Španjolske.
– Svi svjedoci moraju u svjedočenju dati istinit iskaz, a onaj svjedok za kojeg se utvrdi da je krivo svjedočio, bit će prekršajno gonjen.
Što je istinito? činjenica, događaj, glasine, informacija, iskaz prav., izreka, ljubav, navod, priča, svjedočanstvo, tvrdnja
Kako je što istinito? apsolutno, bolno, djelomično, napola, okrutno, zastrašujuće; povijesno
Koordinacija: istinit i autentičan, istinit i lažan, istinit i neistinit, istinit i objektivan, istinit i pravedan, istinit i točan, istinit i vjeran
antonimi: lažan, neistinit
tvorba: istin-it TVORENICE: istinito, istinitost
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=istinit&search_type=basic
Citiraj natuknicu: