izići gl. svrš. (prez. iziđem… iziđu; imp. iziđi!, iziđimo!, iziđite!; perf. izišao/izišla/izišlo sam/si/je, mn. izišli/izišle/izišla smo/ste/su; fut. izići ću/ćeš/će/ćemo/ćete/će ili ću… izići)
Izići znači napustiti zatvoreni prostor.
– Izišao je iz stana u 7 ujutro i još se nije vratio.
– Djeca će poslije ručka izići na zrak u park.
– Iziđi u šetnju, nemoj se cijelog dana igrati na računalu!
VIDSKI PARNJAK: izlaziti :1, ANTONIM: ući :1
• Isto značenje ima i glagol izaći (izađem… izađu, imp. izađi! itd.). U standardnom jeziku manja se prednost daje glagolu izići.
Glagol izići svršeni je glagol. On označuje da je izlaženje završeno. Njegov je nesvršeni parnjak glagol izlaziti. Nesvršeni glagoli mogu odgovoriti na pitanje Što sada radiš? (Izlazim iz stana.), a svršeni se mogu umetnuti u rečenicu Nakon što x, doći ću. (Nakon što iziđem iz stana, doći ću (k tebi).).
◦ Glagol izići često ima dopunu iz + imenica, npr. izići iz škole, izići iz automobila, izići iz sobe. Uz njega se mogu nalaziti i dopune u kojima se nalazi i prijedlog s (varijanta prijedloga iz), npr. izići s predavanja.
Citiraj natuknicu: