kȃn kan im. m. (GA kȃna, DL kȃnu, V kȃne, I kȃnom; mn. NV kȁnovi, G kȁnōvā, DLI kȁnovima, A kȁnove)
1 (jd.) Kan je naslov mongolskih i turkijskih vladara.
– Od islamskih vladara prvi su naslov kana upotrebljavali Karahanidi.
– Kod Mongola je naslov kan imao vrhovni vladar.
2 Kan je muškarac s istoimenim naslovom.
– Nakon legendarnoga i zastrašujućega govora u džamiji u Buhari Džingis-kan se utaborio na području sadašnjega Irana.
– Pod vladavinom Kublaj-kana Kina je napredovala i on je razvio trgovinu s Europom i ostalim dijelovima Azije.
◦ Kad dolazi uz osobno ime, kan se u hrvatskome standardnom jeziku piše malim početnim slovom kao drugi dio polusloženice i od imena se odvaja spojnicom.
tvorenice: kanat, kanov
Citiraj natuknicu: