kléčati klečati 
gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. kléčīm, 2. l. kléčīš, 3. l. kléčī, mn. 1. l. kléčīmo, 2. l. kléčīte, 3. l. kléčē; imp. kléči; aor. kléčah; imperf. kléčāh; prid. r. m. kléčao, ž. kléčala, s. kléčalo; pril. s. kléčēći)
Klečati znači oslanjati se na koljena svinutih potkoljenica i uspravna tijela.
– Tko od svih tih ljudi kleči pred Presvetim i moli za tu čistu vjeru, za spoznaju srca?
– Ljudi su klečali pred njim i bacali mu se pred noge.
– U tišini žene i muškarci dolaze, dostojanstveno i ponizno se klanjanju, kleče i mole se.
Tko kleči? čovjek, muškarac, žena
Kako kleči? dugo, ponizno
Koordinacija: klečati i moliti; klečati ili stajati
vidski parnjak: kleknuti
tvorenice: klečanje
Citiraj natuknicu: