klepètati klepetati gl. nesvrš. neprijel. (prez. jd. 1. l. klèpećēm, 2. l. klèpećēš, 3. l. klèpećē, mn. 1. l. klèpećēmo, 2. l. klèpećēte, 3. l. klèpećū; imp. klepèći; aor. klepètah; imperf. klèpetāh; prid. r. m. klepètao, ž. klepètala, s. klepètalo; pril. s. klèpećūći)
1 Klepetati čime znači činiti da što proizvodi klepet.
– Roda Malena svom snagom počne radosno klepetati krilima i kroz dvorište otrči ravno u njegov zagrljaj.
– Sjedi tako Filip u sutonu, sluša rodu na susjednom dimnjaku kako klepeće kljunom kao kastanjetom.
– Do dugo u noć dolazili su u našu spavaonicu neki nepoznati uljezi i pritom drsko klepetali nanulama.
Tko klepeće? roda, uljez
Čime klepeće? kljunom, krilima; nanulama
2 Klepetati znači proizvoditi klepet.
– Oluja bjesni i trule daske na vratima lupaju i klepeću.
– Jazon hoda na čudnim koturnama koje bučno klepeću.
– Ventili su klepetali, auto se sav tresao.
3 pren. Klepetati znači mnogo govoriti, koješta pričati.
– Klepeće da je cijeli autobus čuje.
– Prestani klepetati gluposti.
– Uglavnom, klepetala je o svemu i svačemu, pomno izbjegavajući ono najvažnije.
– Svi me mrze i klepeću kako ne mogu spavati u mojoj blizini.
Što tko klepeće? gluposti
Kako klepeće? neprekidno, neumorno
tvorba: klepet-ati
tvorenice: klepetanje
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/174/
Citiraj natuknicu: