kljȕcati kljucati gl. nesvrš. prijel./neprijel. (prez. jd. 1. l. kljȕcām, 2. l. kljȕcāš, 3. l. kljȕcā, mn. 1. l. kljȕcāmo, 2. l. kljȕcāte, 3. l. kljȕcajū; imp. kljȕcāj; aor. kljȕcah; imperf. kljȕcāh; prid. r. m. kljȕcao, ž. kljȕcala, s. kljȕcalo; prid. t. kljȕcān; pril. s. kljȕcajūći)
1 Kljucati što znači uzimati hranu kljunom.
– Iza sebe vidio je kokoši kako kljucaju svoje zrnje i skočio k njima.
– Pjevale su ptice iznad naših glava, kljucale su prezrele šljive koje su potom padale nama na glave.
– Jedino zimi primijetimo da ptice prilaze bliže hranilištima i kljucaju voće i zrnje na tlu.
Tko kljuca? kokoš, ptica
Što kljuca? zrnje
Čime što kljuca? kljunom
2 Kljucati što znači udarati što kljunom.
– Nezahvalna ptica počela joj je oštrim kljunom divljački kljucati ruku ne popuštajući ni na trenutak.
– Tu orao kljuca svojim kljunom o kamen sve dok kljun ne otpadne.
– Kljucao bi po zemlji tražeći gliste i kukce.
3 pren. razg. Kljucati komu znači gnjaviti koga, dosađivati komu upornim inzistiranjem.
– On je stalno htio jesti, ali mu nisam smjela dati, a svi su kljucali sa strane kako će se udebljati.
– Nitko im ne kljuca kad će se oženiti i roditi.
4 pren. razg. Kljucati znači boriti se sa snom, drijemati.
– Svako malo od umora kljucala glava i zaklapale se oči.
– Sjedio sam na stepeništu ispred ulaza u vojni odsjek i doslovno kljucao boreći se sa snom.
tvorba: kljuc-ati
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=kljucati&search_type=basic
Citiraj natuknicu:
