kònačnōst konačnost im. ž. (G kònačnosti, A kònačnōst, I kònačnošću/kònačnosti)
1 prav. Konačnost je svojstvo onoga što je konačno, onoga što nastaje kao krajnji rezultat ili krajnja posljedica kakva procesa.
– Ako je najpovoljniji ponuđač fizička osoba, po konačnosti zaključka, a prije sklapanja ugovora, dužan je dostaviti odobrenje za obavljanje djelatnosti (obrtnicu).
– Danom konačnosti odluke iz stavka 4. ovoga članka operator je obvezan prestati s obavljanjem djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga bez prava na odštetu.
Kakva je konačnost? konačnost akta, konačnost odluke, konačnost rješenja, konačnost zaključka
2 fil. Konačnost je svojstvo onoga što ima svoj kraj u prostoru ili vremenu.
– Za ljudima ostaju njihova djela, i uglavnom ono emotivno koje su poklonili drugima; za ljudima ostaje ljubav, koja dokida konačnost smrti jer je besmrtna.
– Religiji je dano mjesto promišljanja i nadilaženja osjećaja prolaznosti i konačnosti, ali nije pozvana govoriti o ekonomiji ili politici.
Kakva je konačnost? ljudska, vječna, vlastita; konačnost smrti, konačnost svijeta, konačnost života
Koordinacija: konačnost i beskonačnost, konačnost i ograničenost, konačnost i prolaznost, konačnost i smrtnost
tvorba: konačn-ost
Citiraj natuknicu: