kùnećī kuneći prid. (G kùnećēg(a); ž. kùnēćā, s. kùnećē)
1 Kuneći je koji se odnosi na kuniće.
– Iza kuće nalazile su se kuneće nastambe jer se obitelj bavila uzgojem kunića.
2 Kuneći je koji se odnosi na kunićevinu.
– Pod proizvodnom markom bošnjačkoga Kunisa na tržište se plasiraju kuneći bataci, kotleti, prsa i plećke, leđa, jetra te kuneće salame, kao i cijeli kunići.
3 Kuneći je koji se odnosi na kune.
– Vrijednost kune je bila toliko na cijeni da se za jedno kuneće krzno mogla kupiti krava.
• Od riječi kunić odnosni je pridjev kuneći. Pridjev kunićji nije prihvatljiv u standardnome jeziku iz fonoloških razloga, tj. zato što hrvatskomu jezičnom sustavu ne pripada slijed ćj. Osim značenja ‘koji se odnosi na kuniće’, pridjev kuneći ima i značenja ‘koji se odnosi na kunićevinu’ te ‘koji se odnosi na kune’.
tvorba: kun-eći
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=kune%C4%87i&search_type=basic
Citiraj natuknicu: