lišávati lišavati gl. nesvrš. prijel. (prez. jd. 1. l. lìšāvām, 2. l. lìšāvāš, 3. l. lìšāvā, mn. 1. l. lìšāvāmo, 2. l. lìšāvāte, 3. l. lišávajū; imp. lìšāvāj; aor. lišávah; imperf. lìšāvāh; prid. r. m. lišávao, ž. lišávala, s. lišávalo; prid. t. lìšāvān; pril. s. lišávajūći)
Lišavati koga čega znači oduzimati, uskraćivati komu kakva prava, nečega što mu pripada, ostavljati koga bez čega.
– Izbjegavaj vožnju automobilom po planinama jer tako dodatno zagađujemo okoliš, a sebe lišavamo užitaka i ljepota koji su cilj planinarenja.
– Nakon toga odlazi do lokalnog autobusnog stajališta, gdje lišava života tri osobe i ranjava vozača autobusa.
– Siromaštvo nas lišava temeljnih ljudskih prava.
Što lišava? alkohol, bolest, grijeh, korupcija, siromaštvo; čovjek, društvo, zajednica
Čega lišava? dostojanstva, poslovne sposobnosti, prava, radosti, slobode, užitka, života
Kako lišava? automatski, djelomično, namjerno, neovlašteno, nezakonito, olako, protuzakonito, svjesno
tvorba: imperfektivizacijom od glagola lištiti (se)
Citiraj natuknicu: