lȋšće lišće 
zb. im. s. (G lȋšća, DL lȋšću, A lȋšće, I lȋšćem)
Lišće je skup listova, tankih plosnatih izraslina na stabljici, najčešće zelene boje, koje fotosintezom biljku opskrbljuju hranom.
– Peršinovo lišće operite, protresite pa sitno nasjeckajte.
– Psi su osjetljivi na udisanje različitih gljivica kojima obiluje trulo lišće.
– Ništa ljepše ne izgleda nego kada lišće različitih boja pada s drveća.
Kakvo je lišće? jesensko, osušeno, otpalo, požutjelo, suho, sjeckano, sušeno, uvelo, zimzeleno; bananino, hrastovo, lovorovo, orahovo, palmino, peršinovo, smokvino; lišće hrasta, lišće smokve
Što lišće može? napadati, opadati, padati, šuštati, treperiti (na povjetarcu, na vjetru)
Što se s lišćem može? brati ga, brstiti ga, grabljati ga, jesti ga, kidati ga, odrezati ga, odstraniti/odstranjivati ga, prskati ga, skupljati ga, trgati ga, žvakati ga
Koordinacija: blato i lišće, bobice i lišće, cvijet i lišće, grane i lišće, granje i lišće, korijen i lišće, korijenje i lišće, lišće i drveće, lišće i humus, mahovina i lišće, peteljka i lišće, plod i lišće, pupoljak i lišće, stabljika i lišće, trava i lišće
U vezi s lišćem spominje se: ekstrakt, grabljanje, nakupina, naslaga, opadanje, palež, šum, prskanje, skupljanje, sušenje, šuštanje, žućenje; kovrčavost lišća, pjegavost lišća, šupljikavost lišća
tvorba: list-je
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=li%C5%A1%C4%87e&search_type=basic
Citiraj natuknicu: