lìstina listina im. ž. (G lìstinē, DL lìstini, A lìstinu, I lìstinōm; mn. NA lìstine, G lȉstīnā, DLI lìstinama)
hist. Listina je stari dokument pisan rukom koji ima povijesnu vrijednost.
– U najstarijim povijesnim listinama Bosiljina (stariji naziv za Marinu) spominje se od 9. stoljeća u sastavu Trogirske komune.
– V. Jagić prvi upozorava (1867.) na elemente literarnosti u srednjovjekovnim glagoljičkim i zapadnoćiriličkim listinama, zakonima i statutima.
Kakva je listina? sačuvana; ćirilička, glagoljička, latinička; iz x godine; listina (cehovskih) privilegija, listina o (biskupu Dominisu, darivanju, Međimurju, posjedu); pisana ćirilicom; listina (kralja) Bele IV., listina kneza Đure Kačića, listina kneza Jurja II. Šubića, listina Kulina bana, listina Otona III., listina slavnog Dragoslava, listina (kralja) Stjepana III.
Koordinacija: listina i bula, listina i darovnica, listina i dočitnica; listina i glagoljički natpis; listine i statuti, listine i pisma, listine i zakoni; listine ili povelje
U imenima: Povaljska listina, Povaljski prag
tvorba: list-ina
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=listina&search_type=basic
Citiraj natuknicu: