màjōr major im. m. (GA majóra, DL majóru, V mȁjōre, I majórom; mn. NV majóri, G majórā, DLI majórima, A majóre)
1 vojn. (jd.) Major je viši časnički čin u jugoslavenskoj vojsci (i drugim vojskama), podređen činu potpukovnika.
– Josip Broz ženio se još jedanput u Beogradu 1952. godine Jovankom Budisavljević, koja je stekla čin majora Jugoslavenske narodne armije.
– Tajnica, koja ima i čin majora češke vojske, izjavila je da nije ništa slutila oko dodatnog konspirativnog angažmana njezina prijatelja, no zbog te su afere tri visokopozicionirana generala morala napustiti službu.
U vezi s majorom spominje se: čin
2 vojn. Major je odrasla bez obzira na spol ili muškarac s istoimenim činom.
– On je umirovljeni major, odnedavna gradski sudac, u javne se poslove nije dotada gotovo nikada pačao premda je bio držan i od vlasti i od građana prvakom grada.
– Engleski major Walter Clopton Wingfield definirao je pravila igre te ih i službeno registrirao tenis u uredu za zaštitu patenata.
Kakav je major? bivši, brkati, pokojni, rezervni, umirovljen; KOS-a, JNA, OZNA-e; četnički, partizanski; američki, austrijski, britanski, engleski, srpski
Što major može? zapovijedati
Koordinacija: pukovnik i major
U vezi s majorom spominje se: uloga, zapovjedništvo
TVORENICE: majorica, majorov, majorski
Citiraj natuknicu: