mȋ mi 
os. zam. (GA nȃs/nas, D nȁma/nam, LI nȁma)
1 Mi je govoritelj i osoba kojoj se govoritelj obraća, ja i ti.
– Hoćemo li mi uzeti dvokrevetnu sobu ili da svatko uzme svoju?
Koordinacija: mi i oni; ili mi ili on, ili mi ili oni
2 Mi je govoritelj i druge osobe, ali ne i sugovoritelj, ja i članovi skupine kojoj pripadam.
– Mi govorimo jedno, a ti čuješ drugo.
– Što mi, kao udruga, možemo učiniti za šumu?
– Svoje staro zlato možete kod nas pretvoriti u gotovinu ili ako želite novi nakit, tu vrijednost uvećavamo za 15 %.
– Brojne epidemiološke studije kod nas i u svijetu potvrđuju porast devijacija u ponašanju mladih.
Koordinacija: mi i vi
◦ Izraz kod nas znači ‘u našoj tvrtki, u našoj kući, u našoj školi, u našoj državi itd.’ Izraz među nama znači ‘u našoj sredini’, katkad znači i ‘među živima’, npr. Sve nas je zatekla tužna vijest da Elvisa više nema među nama., U nekim kontekstima dativ zamjenice mi odnosi se na sve ljude, npr. Isus Krist, rođen u Betlehemu, došao nam je pružiti ruku, spremno nam pomoći da iznova krenemo putem pravednosti, istinskoga dobra i potpunoga poštivanja Božjih zapovijedi.
3 Mi je govoritelj koji o sebi govori ili piše skromno, ne želeći se istaknuti u prvi plan.
– U ovome nas je radu osobito zanimalo…
– Ostaje nam obraditi još množinske oblike.
◦ Takvo mi zove se autorsko mi i značajka je znanstvenoga stila. Nekad se smatralo da autor o sebi mora pisati u množini, npr. dokazali smo, ispitali smo, pregledali smo. Danas se preporučuje pasivni ili bezlični oblik dokazano je, ispitano je, pregledano je.
4 (u dativu) Nam označuje da što pripada govoritelju i još komu (sugovoritelju ili kojoj drugoj osobi).
– Majka nam je umrla prije nego što je otac sastavio oporuku.
– I majka nam se razboljela, dobila je dijabetes.
◦ Dativ osobne zamjenice kojim se izriče pripadanje najčešće se upotrebljava kad je riječ o rodbinskim ili drugim bliskim odnosima.
Citiraj natuknicu: