minobàcāč minobacač im. m. (G minobacáča, DL minobacáču, A minobàcāč, I minobacáčem; mn. N minobacáči, G minobacáčā, DLI minobacáčima, A minobacáče)
vojn. Minobacač je vatreno oružje s kratkom i najčešće glatkom cijevi namijenjeno ispaljivanju metaka.
– Po selu su pucali tromblonima i minobacačima.
– Pod nadvožnjakom smo imali jedan bestrzajni top, a minobacači su bili stisnuti u samome gradu i bilo ih je svih kalibara, od 60, 82 i 120 mm, te smo ih imali dosta.
– Minobacači se proizvode u mnogim zemljama jer izrada nije tehnološki zahtjevna.
Kakav je minobacač? x-milimetarski; gardijski, neprijateljski, raketni, ručni, samovozni, vojni
Što minobacač može? gađati (civile, sela, centar grada), pucati, tući (grad), zasipati (cilj, grad; streljivom)
Što se s minobacačem može? nositi ga, posluživati ga, pucati iz njega, postaviti ga gdje
Koordinacija: minobacač i haubica, minobacač i mitraljez; minobacači i bombe, minobacači i kalašnjikovi, minobacači i rakete, minobacači i strojnice, minobacači i topovi
U vezi s minobacačem spominje se: baterija, bitnica, domet, kalibar, paljba, poslužitelj, postrojba, vatra; cijev
tvorba: min-o-bacač
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=minobaca%C4%8D&search_type=basic
Citiraj natuknicu: