mjȅsečina mjesečina 
im. ž. (G mjȅsečinē, DL mjȅsečini, A mjȅsečinu, I mjȅsečinōm)
Mjesečina je svjetlost koju noću širi Mjesec.
– Alfred, zadubljen u svakojake misli, motrio je tu lijepu glavicu obasjanu sjajnom mjesečinom.
– Mogli su vidjeti svjetla mjesta u kojem su bili smješteni, a mjesečina je obasjavala nekoliko kilometara udaljenu uvalu, pružajući zaista lijep prizor.
– Stvarno je predivan osjećaj gledati mjesečinu i zvjezdano nebo zajedno s kontrastom, s tugom preminulih koji leže u maglom navlaženoj, rahloj zemlji.
– Sjeverozapadnjak je navukao oblake, pa je noć ostala uskraćena za mjesečinu i zvijezde.
Kakva je mjesečina? blijeda, jaka, jarka, jasna, sjajna, srebrna pren., zlatna pren.
Što mjesečina može? obasjavati što, okupati što pren.
Što se s mjesečinom može? gledati je
Koordinacija: mjesečina i zvijezde
tvorba: mjesec-ina
Kolokacijska baza hrvatskoga jezika: http://ihjj.hr/kolokacije/search/?q=mjese%C4%8Dina&search_type=basic
Citiraj natuknicu: