naručiti gl. svrš. (prez. naručim… naruče; imp. naruči!, naručimo!, naručite!; perf. naručio/naručila/naručilo sam/si/je, mn. naručili/naručile/naručila smo/ste/su; fut. naručit ću/ćeš/će/ćemo/ćete/će ili ću… naručiti)
Naručiti znači zatražiti da se nešto dostavi, pošalje ili pripremi za preuzimanje.
– Naručio je auto iz SAD-a.
– Što ste jučer naručili za ručak u kantini?
– Naručila je u cvjećarnici deset bijelih ruža.
naručiti se
Naručiti se znači rezervirati termin za nešto.
– Moram se što prije naručiti za cijepljenje.
– Danas u pet naručila sam se kod frizera.
– Jesi li se naručio kod zubara?
VIDSKI PARNJAK: naručivati naručivati se :1
◦ Glagoli naručiti i naručiti se svršeni su glagoli. Oni označuju da je naručivanje završeno. Njihovi su nesvršeni parnjaci glagol naručivati. Nesvršeni glagoli mogu odgovoriti na pitanje Što sada radiš? (Naručujem hranu.), a svršeni se mogu umetnuti u rečenicu Nakon što x, doći ću. (Nakon što naručim hranu, doći ću.).
Citiraj natuknicu: