nijȇm nijem 
prid. (G nijéma; odr. nijȇmī, G nijȇmōg(a); ž. nijéma, s. nijȇmo)
1 Nijem je koji nema dar govora, koji ne može govoriti.
– Svako razdoblje ostavljalo je svoje nijeme svjedoke, koji danas čine bogatu kulturnu baštinu novigradskog areala.
– Često je taj dijalog podsjećao na razgovor između gluhog i nijemog.
Tko je nijem? čovjek, osoba, promatrač, svjedok; većina
Koordinacija: gluh i nijem, slijep i nijem
2 Nijem je koji nije izrečen glasom, govorom.
– Na postolju, sa svih četiriju strana, reljef je glave lava razjapljenih čeljusti, čiji nijemi krik priziva pomisao na agoniju, prije negoli na samozadovoljnu, trijumfalnu riku kralja životinja.
– Tatijev je rad u komici most između nijemog i zvučnog filma, između vodvilja i moderne ere.
Što je nijemo? film, glas, govor, kolo, krik, pogled, tišina
Koordinacija: nijem i zvučan
tvorenice: nijemost, njemak, njemoća
TVORENICA: nijemo
Baza hrvatskih morfoloških dubleta (DvojBa): http://dublete.jezik.hr/morph/lemma/139/
Citiraj natuknicu: