njákānje njakanje im. s. (G njákānja, DL njákānju, A njákānje, I njákānjem)
1 Njakanje je glasanje glasom koji podsjeća na nja.
– Čovjeku težaku magarac je svojim glasanjem, njakanjem, oduvijek najavljivao podne, budio ga i u zoru poput pijetlova, a tijekom mrkle noći bi ga dovodio i do željenog cilja uglavnom u zajedničkim putovanjima.
– Pješice smo se zaputili prema tri kilometra udaljenoj punti, a čim smo se malo udaljili, začuli smo prodorno revanje i njakanje.
Kakvo je njakanje? muklo, tuganjivo, tvrdoglavo; magareće
Koordinacija: njakanje i revanje, njakanje i roktanje
2 pogr. Njakanje je besmisleno i glasno glasanje.
– To je kafansko tugaljivo njakanje onih koji ništa ne čine, a glumili bi ljubav za domovinu.
– Ne razumijem vašu potrebu za njakanjem i cmoljenjem po novinama i internetu.
– U toj kakofoniji glas analize i razuma najčešće prođe nezamjećeno, zaglušen urlikanjem, lajanjem, kokodakanjem, blejanjem i njakanjem onih koji čuvaju svoje pozicije.
tvorba: njaka-nje
Citiraj natuknicu: