im. m. 〈G čòvjeka, V čȍvječe; mn. N ljȗdi, G ljúdī, DLI ljúdima〉 1. najrazvijenije biće na Zemlji, razlikuje se od svih ostalih živih bića po uspravnome držanju, hodu na dvjema nogama, sposobnosti razmišljanja i govora i stvaranju oruđa za rad 2. ljudsko biće kao zasebna jedinka; sin. čeljade razg., osoba, pojedinac ◇ gotov ~ odrastao i školovan čovjek osposobljen za samostalan život i rad ♦ biti svoj ~ biti materijalno neovisan, ne biti ni pod čijim utjecajem; ~ na 〈svome〉 mjestu pošten (čestit, neporočan) čovjek; ~ od akcije poduzetan čovjek, aktivan čovjek; ~ i pol dobar i pošten čovjek; duša od čovjeka dobrodušan čovjek; napraviti čovjeka od koga promijeniti koga u pozitivnome smislu; utjecati pozitivno na čije ponašanje; postati drugi ~ potpuno se promijeniti, ponašati se drukčije od uobičajenoga, postati neprepoznatljiv