Rezultati pretraživanja za: šaputati

  • šapùtati

    gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. šàpućēm, 3. l. mn. šàpućū, imp. šapùći, aor. šapùtah, imperf. šàputāh, prid. r. šapùtao, prid. t. šȁputān 1. prijel. tiho komu što govoriti [~ nježne riječi]; sin. šaptati 2. neprijel. a. usp. šaptati b. 3. l. pren. govoriti o stvarima koje nije zgodno spominjati ili širiti kakve glasine [Šapuće se da on nije pošten.; Šapuće se da si zaljubljen.]; sin. šuškati pren.

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga