im. m. 〈G šèćera, I šèćerom; mn. N šèćeri, G šȅćērā〉 1. 〈jd.〉 slatka tvar koja se dobiva od šećerne repe ili šećerne trske i kojom se slade jela i pića, može biti u obliku kristalnih zrna, praha ili kocaka [bijeli ~; smeđi ~]; sin. slador zast. 2. kem. jednostavni ugljikohidrat, najčešće slatkoga okusa, topljiv u vodi; sin. saharid ◇ grožđani ~ najprošireniji monosaharid u prirodi, bijela kristalna tvar slatka okusa koja se nalazi u sokovima voća, u malim količinama u krvi te vezana u disaharidima i polisaharidima, industrijski se dobiva iz škroba; sin. glukoza; mliječni ~ disaharid koji se dobiva iz mlijeka; sin. laktoza; obični/trščani ~ bijela kristalna tvar lako topljiva u vodi, disaharid koji se sastoji od jedne molekule glukoze i jedne molekule fruktoze; sin. saharoza; sladni ~ disaharid koji nastaje razgradnjom škroba, nalazi se u sladu; sin. maltoza; voćni ~ jednostavni šećer koji se nalazi u biljkama i medu, kristalna tvar lako topljiva u vodi; sin. fruktoza