žȃr
im. m. 〈G žȃra, L žáru, I žȃrom/žȃrem〉 1. užareni komadići drveta, ugljena ili koje druge tvari koji ostaju kad nestane plamen i dim [meso na žaru]; sin. žerava, žeravica 2. pren. a. jaki rumenkasti sjaj [~ jutarnjega neba; ~ u očima] b. radosno uzbuđenje; sin. ushit, zanos