Rezultati pretraživanja za: ženiti

  • žèniti

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. žȅnīm, 3. l. mn. žȅ, imp. žèni, aor. žènih, imperf. žȅnjāh, prid. r. žènio, prid. t. žȅnjen 1. činiti da muškarac stupi u brak [~ sina]; ant. udavati 2. obavljati obred sklapanja braka; sin. vjenčavati • žèniti se povr. 1. postajati čijim suprugom [~ se glumicom]; sin. (stupati u brak) v. pod stupati¹, (ulaziti u brak) razg. pod ulaziti, (uzimati za ženu) pod uzimati; ant. udavati se v. pod udavati 2. v. sklapati brak pod sklapati, vjenčavati se pod vjenčavati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga