gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. žȑtvujēm, 3. l. mn. žȑtvujū, imp. žȑtvūj, aor. žȑtvovah, imperf. žȑtvovāh, prid. r. žȑtvovao, prid. t. žȑtvovān〉 dati/davati što kao žrtvu [~ nevine ljude]; sin. prinijeti žrtvu v. pod prinijeti, prinositi žrtvu v. pod prinositi • žȑtvovati se 〈povr.〉 odreći se/odricati se vlastitih pogodnosti u čiju korist ili zbog kakva višeg cilja [~ se za djecu; ~ se za društvo; ~ se za domovinu]