prid. 〈G svemògūćēg(a); ž. svemògūćā, s. svemògūćē〉 1. koji sve može 2. rel. 〈jd.〉 (Svemògūćī) u kršćanstvu jedinstveno vječno biće, stvoritelj svijeta i otac Isusa Krista (Sina); sin. Bog v. pod bog, Gospod, Stvoritelj v. pod stvoritelj, Svevišnji v. pod svevišnji, Tvorac v. pod tvorac