im. m. 〈G tvórca, V tvȏrče; mn. N tvórci, G tvȏrācā〉 1. onaj koji je što stvorio, konstruirao ili izumio [~ esperanta; ~ parnoga stroja]; sin. (stvoritelj) 2. 〈jd.〉 rel. (Tvórac) u kršćanstvu jedinstveno vječno biće, stvoritelj svijeta i otac Isusa Krista (Sina); sin. Bog v. pod bog, Gospod, Stvoritelj v. pod stvoritelj, Svevišnji v. pod svevišnji, Svemogući v. pod svemogući