gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. bȃcīm, 3. l. mn. bȃcē, imp. báci, aor. bácih, prid. r. bácio, prid. t. bȃčen〉 1. pustiti iz ruke u zamahu, tako da ono što se u njoj drži odleti kroz zrak na drugo mjesto [~ kamen] 2. ispustiti što tako da padne na niže mjesto 3. osloboditi se čega nepotrebnoga, onoga što je za otpad [~ stare stvari]; sin. ukloniti • báciti se 〈povr.〉 1. naglo i namjerno pasti, srušiti se [~ se na krevet] 2. napasti koga ili navaliti na koga [~ se na neprijatelja] 3. pren., razg. v. prihvatiti se pren. pod prihvatiti, primiti se pren. pod primiti, prionuti pren., pristupiti pren.; vidski parnjak: bacati