im. ž. 〈G bijédē; mn. N bijéde, G bijédā〉 stanje u kojemu se oskudijeva u svemu [živjeti u bijedi]; sin. neimaština, nestašica, oskudica, siromaštvo; ant. blagostanje, bogatstvo, obilje, raskoš ♦ navući (natovariti) bijedu na vrat upasti u nepriliku, svojom krivicom izazvati nevolju; skinuti bijedu s vrata osloboditi se nevolje, izići iz neugodne situacije