prid. 〈G blijéda; odr. blijȇdī, G blijȇdōg(a); ž. blijéda, s. blijȇdo; komp. bljȅđī〉 1. koji je bez prirodnoga rumenila [blijedo lice] 2. kojemu obrisi nisu dobro vidljivi, u kojemu se ne razabiru pojedinosti, koji se slabo ili nejasno vidi [blijeda slika]; sin. mutan, nejasan; ant. jasan, oštar 3. pren. koji nije posve precizan i potpun [blijedo sjećanje]; sin. maglovit pren., mutan pren., nejasan; ant. jasan