Rezultati pretraživanja za: bocnuti

  • bȍcnuti

    gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. bȍcnēm, 3. l. mn. bȍcnū, imp. bȍcni, aor. bȍcnuh, prid. r. bȍcnuo, prid. t. bȍcnūt 1. lagano, malo ubosti koga ili što čime oštrim [~ iglom] 2. pren. izazvati čiju nelagodu podrugljivom primjedbom [~ prijatelja svojim komentarom]; vidski parnjak: bockati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga