im. ž. 〈G brádē; mn. N bráde, G brádā〉 1. anat. zaobljeni dio donje čeljusti ljudi i životinja 2. dlake koje rastu na licu odrasloga muškarca i ispod donje vilice nekih životinja [kozja ~] ♦ gladiti bradu (brk, brkove) biti zadovoljan, uživati, likovati; promrmljati sebi u bradu reći nerazgovijetno (nerazumljivo) i veoma tiho; sijeda (bijela) ~ star čovjek, starac