Rezultati pretraživanja za: buditi

  • búditi

    gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. bȗdīm, 3. l. mn. bȗ, imp. búdi, aor. búdih, imperf. bȗđāh, prid. r. búdio, prid. t. bȗđen 1. prekidati komu san, dovoditi ga u budno stanje [~ djecu]; ant. uspavljivati 2. pren. a. poticati u kome kakvo stanje ili raspoloženje [~ zanimanje]; sin. izazivati b. oživljavati osjećaje ili stanja iz prošlosti, vraćati što u sjećanje [~ uspomene] • búditi se povr. 1. dizati se iz kreveta nakon spavanja, prestajati spavati [rano se ~]; sin. ustajati 2. dolaziti u stanje živosti nakon stanke, postati živ, dobiti novu snagu [Priroda se budi u proljeće.]; sin. oživljavati; ant. zamirati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga