gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. bȗknēm, 3. l. mn. bȗknū, imp. búkni, aor. búknuh, prid. r. búknuo〉 1. 〈3. l.〉 a. biti zahvaćen plamenom [Drvo je buknulo.]; sin. planuti b. proširiti se brzo i snažno [U selu je buknuo požar.]; sin. planuti 2. pren. a. 〈3. l.〉 naglo započeti [Buknuo je rat.] b. biti preplavljen snažnim osjećajima [~ od gnjeva]; vidski parnjak: buktjeti