Rezultati pretraživanja za: buktjeti

  • bùktjeti

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. bùktīm, 3. l. mn. bùktē, imp. bùkti, aor. bùktjeh, imperf. bùktijāh, prid. r. m. bùktio, ž. bùktjela, s. bùktjelo, mn. bùktjeli 1. 3. l. a. biti zahvaćen plamenom [Drvo bukti.]; sin. gorjeti, plamtjeti b. širiti se brzo i snažno [U selu bukti požar.]; sin. plamtjeti 2. pren. biti preplavljen snažnim osjećajima [~ od gnjeva]; vidski parnjak: buknuti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga