im. m. 〈G dȃha, L dáhu〉 1. zrak koji se udahne i izdahne pri disanju [roniti na ~]; sin. sapa 2. kratko i lagano strujenje zraka [~ vjetra]; sin. dašak ♦ doći do daha oporaviti se od iznenađenja ili straha; do posljednjega daha do smrti, do kraja života; kratka je daha kratko traje; ostati bez daha zaprepastiti se, začuditi se; u jednome dahu brzo i bez prekida; zastao je ~ komu zaprepastio se; iznenadio se