Rezultati pretraživanja za: dirnuti

  • dírnuti

    gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. dȋrnēm, 3. l. mn. dȋrnū, imp. dírni, aor. dírnuh, prid. r. dírnuo, prid. t. dȋrnūt 1. prijel. a. nakratko biti s kim ili s čim u kratkome tjelesnom doticaju [~ komu ruku]; sin. dodirnuti, dotaknuti, taknuti poet. b. pren. izazvati nježnost ili suosjećanje [Dirnula me je njegova priča.]; sin. ganuti, taknuti razg.; ( tronuti) 2. prijel./neprijel. umiješati se u čija materijalna, psihička ili duhovna dobra, u poslove ili u ono što je zabranjeno [~ bolnu točku; ~ u čiju tajnu]; vidski parnjak: dirati

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga