gl. svrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. dȋrnēm, 3. l. mn. dȋrnū, imp. dírni, aor. dírnuh, prid. r. dírnuo, prid. t. dȋrnūt〉 1. 〈prijel.〉 a. nakratko biti s kim ili s čim u kratkome tjelesnom doticaju [~ komu ruku]; sin. dodirnuti, dotaknuti, taknuti poet. b. pren. izazvati nježnost ili suosjećanje [Dirnula me je njegova priča.]; sin. ganuti, taknuti razg.; ( tronuti) 2. 〈prijel./neprijel.〉 umiješati se u čija materijalna, psihička ili duhovna dobra, u poslove ili u ono što je zabranjeno [~ bolnu točku; ~ u čiju tajnu]; vidski parnjak: dirati