gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòžīvīm, 3. l. mn. dòžīvē, imp. dožívi, aor. dožívjeh, prid. r. m. dožívio, ž. dožívjela, s. dožívjelo, mn. dožívjeli, prid. t. dòžīvljen〉 1. ostati živ do kakva događaja, zbivanja ili do kojega doba [~ put na Mjesec; ~ duboku starost]; sin. dočekati 2. spoznati što iskustvom, osjećajno što proživjeti [mnogo ~ u životu]; sin. iskusiti; vidski parnjak: doživljavati