im. m. 〈G dòka; mn. N dòkovi, G dȍkōvā〉 pom. 1. dio luke u kojemu se ukrcava i iskrcava teret 2. građevinski ili plovni objekt za gradnju i popravak broda

vez. 1. u nezavisnosloženoj suprotnoj rečenici kojom se izriče izrazita suprotnost povezuje surečenice čije radnje nisu povezane odnosom iznevjerenoga očekivanja ili neostvarene posljedice [Djevojčice su došle na vrijeme, ~ su dječaci malo zakasnili.]; sin. ali, dočim zast., no¹ 2. uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva istodobno s radnjom glavne surečenice [Smeta mi glazba ~ učim.]; sin. kad 3. razg. v. čim¹, kad