gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dokàzujēm, 3. l. mn. dokàzujū, imp. dokàzūj, aor. dokazívah, imperf. dokàzīvāh, prid. r. dokazívao, prid. t. dokàzīvān〉 činjenicama ili dokazima utvrđivati istinitost ili uvjeravati koga u što [~ nevinost]; sin. (argumentirati) • dokazívati se 〈povr.〉 postupcima, radom ili uspjehom postići dobro mišljenje o sebi i stjecati priznanje u kakvoj skupini ljudi [~ se na poslu]; vidski parnjak: dokazati