gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòpūštām, 3. l. mn. dopúštajū, imp. dòpūštāj, aor. dopúštah, imperf. dòpūštāh, prid. r. dopúštao, prid. t. dòpūštān〉 davati komu dopuštenje ili omogućivati komu da što radi [~ djetetu izlaske]; sin. odobravati; ant. zabranjivati; vidski parnjak: dopustiti