gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. dòvr̀šīm, 3. l. mn. dòvr̀šē, imp. dovŕši, aor. dovŕših, prid. r. dovŕšio, prid. t. dòvr̀šen〉 učiniti, obaviti što do kraja [~ posao; ~ predavanje; ~ razgovor; ~ učenje]; sin. svršiti, završiti; ant. početi, započeti; vidski parnjak: dovršavati