gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. drògīrām, 3. l. mn. drogírajū, imp. drògīrāj, aor. drogírah, imperf. drògīrāh, prid. r. drogírao, prid. t. drògīrān〉 dati/davati komu drogu • drogírati se 〈povr.〉 1. unijeti/unositi drogu u tijelo; sin. (uzeti drogu) v. pod uzeti, (uzimati drogu) v. pod uzimati 2. 〈nesvrš.〉 biti ovisnikom