prid. 〈G ékavskōg(a); ž. ékavskā, s. ékavskō〉 jez. 1. koji se odnosi na govore u kojima se jat izgovara kao e [~ refleks; ~ govor] 2. 〈u im. funkciji〉 〈jd. m.〉 govor hrvatskoga jezika u kojemu se jat izgovara kao e; sin. ekavica razg.