prid. 〈G fína; odr. fȋnī, G fȋnōg(a); ž. fína, s. fȋno; komp. fìnijī〉 1. koji je veoma dobar ili veoma lijep [fina škola; fino odijelo] 2. koji se sastoji od malih dijelova ili čestica [fina prašina]; sin. sitan 3. koji se lijepo ponaša i ima njegovan izgled [~ čovjek]; sin. uglađen 4. koji odražava poznavanje i poštovanje društvenih pravila [fino ponašanje] 5. koji ima dobar okus [fini kolači]; sin. ukusan; ant. neukusan