Rezultati pretraživanja za: gorjeti

  • gòrjeti

    gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. gòrīm, 3. l. mn. gòrē, imp. gòri, aor. gòrjeh, imperf. gòrijāh, prid. r. m. gòrio, ž. gòrjela, s. gòrjelo, mn. gòrjeli 1. biti zahvaćen plamenom [Drvo gori.]; sin. buktjeti, plamtjeti 2. biti zapaljiv [Drvo gori, staklo ne gori.] 3. biti zapaljen [Svijeća gori.] 4. pren. a. biti jako zagrijan od vrućine, uzbuđenja, vrućice i sl. [Obrazi mu gore.; Čelo mu gori.] b. jako, vruće željeti što i biti veoma nestrpljiv da se to ostvari [~ od želje]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga