im. m. 〈G homofóna; mn. N homofóni, G homofónā〉 jez. riječ koja se izgovara jednako kao i koja druga riječ, ali se različito piše; sin. istozvučnica; ant. homograf, istopisnica

prid. 〈G homòfōna; odr. homòfōnī, G homòfōnōg(a); ž. homòfōna, s. homòfōno〉 glazb. koji se izvodi jednim glasom ili s više glasova koji izvode istu dionicu; sin. jednoglasan; ant. polifon, višeglasan