im. ž. 〈G homofònijē〉 1. glazb. a. struktura djela u kojoj se uočava melodijski glas i njemu podređena pratnja; ant. polifonija b. v. istozvučnost, jednoglasje 2. jez. pojava da se riječi izgovaraju jednako, ali se različito pišu; sin. istozvučnost; ant. homografija, istopisnost